HPD Bilogora tri dana u BiH
Dok su se u Bjelovaru prvog ljetnog vikenda, 25.-27. lipnja, „kuhali“ na 37 stupnjeva C, bjelovarski planinari hladili su se na snijegu! I to je eto, moguće ako se nađete u planinama gdje snijeg ni ljeti nije rijetkost!
A skupina članova HPD Bilogore, njih 14-ero, zajedno sa sedmero planinara iz prijateljskog zagrebačkog PK Hrvatskog liječničkog zbora učinila je upravo to: uputila se na Prenj, planinu u središnjem dijelu dinarskog planinarskog lanca na prostoru sjeverne Hercegovine. Ovo ljetno osvježenje snijegom režirao je Darko Bogeljić, bjelovarski planinar koji Prenj a i ostale BiH planine ima na dlanu, koji je sve izvrsno organizirao i – proveo.
Prvog dana, u petak, nakon duge vožnje autobusom od Bjelovara do planinarskog doma Ruište (1050 m) iznad Potoka (blizu Mostara) planinari ostavljaju autobus i kreću u trosatni uspon do drugog doma, Bijelih voda (1450 m). Odmor, večera, spavanje.
– Imali smo dva domaća vodiča, kaže Bogeljić, jer na dijelu ovog područja još uvijek ima zaostalih mina. Oba doma, kao i treći, Jezerce, u protekom su ratu bili rušeni, pustošeni, i obnovljeni su tek djelomično.
Subota je bila udarni dan, 13 sati hoda sa stankama trebalo je izdržati! Krenulo se već u 6.00, opet uz domaće vodiče. Cilj su bila dva najviša vrha Prenja, Zelena glava (2103 m), i Otiš (2097 m) koji su povezani sedlom. Strmo, najprije malo zelenog pokrova a onda kamenjar. Hoda se, pa odmara, pa opet hoda. A onda snijeg u ljetu (!), oprez da ne bi bilo otklizavanja, upotreba užeta, capina! Jedna grupa otišla je do samog vrha, druga ostala na neznatno nižem Otišu. Sa vrhova vidici zbog kojih, vrijedi doći! Okolo planine Velež, Čabulja, Čvrsnica, dolje Konjic, Jablanica. Povratak preko planinarskog doma Jezerce do konačišta.
Hodalo se i u nedjelju, najprije prema Ruištu i autobusu pa dalje do izvora rijeke Bune koja uz silan huk izbija iz stijena. Nastavak prema Jablanici, pa granici te Bjelovaru i povratak kada je ponoć upravo bila otkucala.
