Bjelovarčani vole Velebit! Uz to i osvježenje u moru! U tri posljednja tjedna dva puta su se uputili na ovu čarobnu planinu, nakon 22. kolovoza (Zečjak, Buljma, Rab), grupa od 23-troje planinara prošli je vikend, 11.-13.rujna, opet povezala lijepo s lijepim i provela ga u Karinu, odnosno planinarila po obližnjim velebitskim vrhovima.
Pod vodstvom Ane Kotaršćak subota je, nakon osvježenja u Karinskom moru u petak, izgledala ovako: autobusom do Prezida na cesti Obrovac-Gračac te nakon 2,5 sata hodanja po kamenu ne odveć teški uspon na Crnopac, 1140 m. Praktično najjužniji i možda najatraktivniji dio Velebita, krševit teren s puno dubokih ponikvi i strmih litica. Istom stazom i nazad. Nisu baš svi hodali, neke se planinarke u međuvremenu pripremile gulaš (svi kažu za pet!) što je i te kako doprinijelo večernjem opuštanju!
U nedjelju 13. rujna do željezničke stanice Zrmanja (na staroj cesti Zagreb-Split) došlo se busom, a otud je (kratko uz prugu pa šumom i stazom) opet oko 2,5 sata trebalo do vrha Poštak (1425 m), poznatog i pod imenom Kečina kosa. Ovdje je Ani u vođenju pomogao i sin, također vodič (i student!) Marko Kotarščak. Južni obronci Poštaka praktično skrivaju izvor Zrmanje. Vrh je prekriven travnjacima, nešto je i šume te obilje krških obilježja. Lagano spuštanje, autobus i pravac Bjelovar.
