Prije 42 godine s Bjelašnice, Igmana, Jahorine, Trebevića spuštali su se najbolji skijaši svijeta – nezaboravne zimske Olimpijske igre „Sarajevo 84” ! Spektakl nikad prije, a ni poslije, viđen na ovim prostorima. Na to sada već davno vrijeme protekli su nas vikend (19.-22.lipnja 2026.) na neki način podsjetili bjelovarski planinari otputivši se na trodnevno krstarenje po spomenutim planinama.
U najkraćem – u petak se putovalo, sa zaustavljanjem u Jajcu i Travniku pa odsjelo u planinarskom domu Brezovača (983 m), sedam kilometara udaljenom od mjesta Hadžići na Igmanu.
Subota je bio udarni dan – Babin do, pa mjesto Stini do (1300 m) i polazak do najvišeg vrha Bjelašnice Opservarorija (2067 m) trebalo je oko tri sata. Ondje je i meteorološka stanica još iz doba Austrougarske, jedna od prvih na Balkanu (iz 1890. god.). Odmor i nastavak hodanja po planini i iznimno napornog spuštanja do sela Ljubovčić gdje ih je čekao autobus. I još devet sati hoda, ukupno 12 toga dana i pređenih oko 20 km!
Nedjelja tek nešto opuštenija, uspon do podbjelašničkih sela pa i Lukomira, najvišeg nastanjenog sela (1477 m) gdje su nekad na ispašu stoku dovodili nomadi iz okolice Konjica, a gdje danas živi tek nekolicina starijih ljudi. Danas ovdje dolaze i turisti, postoje i dva restorana..Povratak do sela Šabići, autobus, pa planinarski dom, ukupno oko devet sati hoda.
Ponedjeljak je nudio sasvim drugačiji sadržaj – rafting na Neretvi! Novo iskustvo na koje se dio planinara ipak nije odlučio! Dakle, u pet čamaca planinari su vođeni iskusnim skiperima prošli 23 km iznimno hladnom Neretvom (8-10 C!) i završili kod Konjica. Svi su morali odjenuti posebna odjela, i strogo se držati pravila koja vrijede u ovoj vrsti sporta (zabave)! Usput se i roštiljalo! Sve skupa oko šest sati boravka na Neretvi.
Bio je to i oproštaj s bosanskim danima za pamćenje. Jer i vrijeme je poslužilo, novi doživljaji na svakom koraku, i svatko će ponešto posebno pamtiti. A da se u planinarskom domu svako veče nakon cjelodnevnog boravka vani zabavljalo uz glazbu i pjesmu, to se samo po sebi razumije!
A za sve to pobrinuo se i izlet odlično organizirao iskusni vodič Darko Bogeljić koji inače bosansko podneblje poznaje „kao svoj džep”! No da bi ukupno 42 planinara (uz članove HPD Bilogore bilo je i šest planinara iz zagrebačkog PK Hrvatski liječnički zbor), bilo sigurno, pomagali su i vodiči Ana, Čupo, Ratko, Orem i drugi. A posebnu zahvalnost, kaže Darko, dugujem domaćim lokalnim vodičima, bračnom paru Suneji i Adnanu koju su uz nas bili cijelo vrijeme i čija je pomoć bila neprocjenjiva!
