PRVI SVIBNJA – „SVEČANO I RADNO“!
Mjesto – selo Tomaš nedaleko Bjelovara, predjel vinogradi, vikendica Veselke i Mate;
Povod – proslava Međunarodnog praznika rada, 1.svibnja;
Način – hodanje od grada ( iz Luga) do Tomaša i natrag, ili, za što se odlučio veći dio od 30-ak prisutnih, komotniji dolazak automobilom.
Bjelovarski su planinari obilježili Praznik rada, kako se to nekad znalo reći, i radno i svečano! Radno oni koji su se, malo nesmotreno, odlučili hodati do Tomaša rutom koju je odredila voditeljica Vuka, „da se ne ide uvijek istim putom“! Zvučalo je odmah sumnjivo, grupa se nakon sat i pol našla u polju, u već zelenoj i naprednoj pšenici i ječmu, no nitko nije znao točno reći gdje. Sela ni na puškomet! Malo smo lutali, lijevo, desno, i odjednom se našli u ribičkom raju: livada, rub šume i tri lijepa jezerca-ribnjaka RB Česma, oko njih dvadesetak automobila i još više ribiča, sve to nadomak Tomaša. I lijepo uređena ribička kuća puna trofeja-a u njoj veselo društvo i pun kotao graha! E tu su i planinari morali probati zaista odličan grah s kobasicom, podružiti se s ribičima-pa krenuti dalje. Odmah smo Vuku proglasili najboljom voditeljicom(!)
Preko žita, preko mosta, eto i sela, a vikendicu smo lako našli jer se glazba čula kilometrima daleko (o tome su brinuli Dado i Knez). Tamo sve užurbano – puši se iz kotla, s roštilja, iznosi se piće (Mato, Mario, Čupo, Dražen) priprema salata, serviraju kolači (Veselka, Iva, Nada ). Sve domaćinski pripremljeno, tao i servirano. Lijepo vrijeme, nesvakidašnji krajolik, ljudi opušteni. Uživa se u svakom trenutku, počinju uobičajeni razgovori, iznose se planovi, dogovaraju sljedeći koraci. A onda i ples, u dvorištu, na (ne previše prometnoj) cesti, na susjednoj terasi…
Epilog
Razlaz u kasno poslijepodne, zapravo predveče, zahvala domaćinima Veselki i Mati. Počinju pripreme za slijedeći pohod, u drugom svibanjskom vikendu ovo će društvo u Šibenik, na Prominu… (m)
