Bjelovarski planinari na Uskršnji su se ponedjeljak družili s prirodom! Hodali su, gdje drugdje, nego svojom Bilogorom.
Čuvati ovo gorje, družiti se više u njemu te obnavljati i održavati staze jedan je i od trajnih ciljeva bjelovarskog društva. Ni planina ni brdo, u geografskom smislu humlje, Bilogora je zanimljiva i brojnim društvima iz gradova koji se naslanjaju na nju, ali i ostalim zaljubljenicima u prirodu. Ispresijecana je stoga i brojnim planinarskim stazama. Pravilnog reljefa, blaže se spušta prema jugu a strmije na sjevernu stranu, ona je i razdjelnica između dravskog i savskog sliva.
A proteklog ponedjeljka, 1. travnja, više od 60 (!) članova HPD Bilogore, Ivan Želipski Čupo poveo je stazom planinarski dom Kamenitovac – Pohajdin bunar. Nešto više od četiri sata hoda uz male odmore, po lijepom, sunčanom i toplom vremenu, gotovo neprimjerenom za rano proljeće, od planinarca uz Medin bunar, preko ceste od Ciglene prema mjernoj stanici pa dolje lijevo šumskim putovima, livadama, do odredišta, nikoga nije previše umorilo. A Bilogora već gotovo ozelenjela! A tamo, uz malu drvenu kućicu i nove klupe i stolove, uređeni ribnjak, kratki odmor, ručak iz (bogatih uskršnjih) torbi i povratak.
