Nakon tri mjeseca stanke zbog koronavirusa i krstarenja uzduž i poprijeko po domaćem terenu (Bilogori), Klek je prošle nedjelje, 14. lipnja, bio prvi odabir i prvi „normalni“ izlet bjelovarskih planinara!
– Čak 92 dana nismo bili nigdje izvan domaćeg okruženja, precizan je organizator pohoda na Klek Ivan Želipski-Čupo.
A Klek, iznad Ogulina na rubu planinskog masiva Velike Kapele, prepoznatljiva po stjenovitom vrhu (1182 m) zapravo kamenoj glavi i okomitoj 200-tinjak metara strmoj stijeni, dočekao ih je okupan suncem. Legende o vješticama oko Ogulina i bajke o divu Kleku koji je ovdje bio pobijeđen i okamenjen dio su povijesti ove planine za koju je, smatra se, vezan i početak hrvatskog planinarstva. Ovdje se, naime, hodalo još davne 1782. a zanimljiv je i podatak da je u pratnji saskog kralja Friedricha Augusta, ujedno i botaničara, 1838. planinu pohodio i tadašnji ogulinski oficir Josip Jelačić (ban!). A o Kleku su pisali i Antun G. Matoš, Ivana B. Mažuranić, August Šenoa..
Željni planinarskih izazova Bjelovarčani su jedva stali u jedan bus (54!). Prije uspona posjetili su i Alpinistički zavičajni muzej u Ogulinu pa još jednu atrakciju, Đulin ponor, a onda uspon. Od Bjelskog do planinarskog doma oko sat vremena, otud uz pomoć sajli, po siparu koji može biti i opasan, još pola sata do vrha (1182 m) te toliko i nazad. Nisu se Bjelovarčani propustili na povratku zaustaviti i na jezeru Sabljaci i kušati ovdašnji specijalitet, pastrvu ispod peke, da bi kući stigli u kasnim večernjim satima.
