Siječanj je mjesec koji bjelovarski planinari tradicionalno, a prije pohoda širom Hrvatske i izvan njenih granica, posvećuju „svojoj“ Bilogori.
Bilo je tako i prošle nedjelje, 26. siječnja, kada je čak 46-ero planinara, među njima i dosta novih (!) prohodalo jednom od bilogorskih staza, onom od Kamenitovca do Pohajdinog bunara. I ne samo to-namjera je društva još više pažnje tokom cijele ove godine pokloniti Bilogori, uređivanju i održavanju staza, a svakako dovršiti i projekt „Poučne staze Bilogora“. Premda nije planina nego samo brdo, u geografskom smislu humlje, Bilogora je u svojoj dužini od 80-ak km od sjeverozapada (Koprivnica) prema jugoistoku (Suhopolje) i te ako zanimljiva brojnim društvima iz gradova koji se naslanjaju na nju, ali i ostalim zaljubljenicima u prirodu.
A u nedjelju se po suhom, hladnom i maglovitom vremenu hodalo nešto više od četiri sata, od planinarca uz Medin bunar, prema Orovačkim vinogradima, uz dom HVIDRE, šumskim putovima, livadama do odredišta. A tamo uz drvenu kućicu Bilogorce je, opet tradicionalno, dočekala velika vatra, drveni štapovi, svatko je iz ruksaka izvadio što je ponio, kobasice, krmiće, vratinu, slaninu, i počelo je veliko kulinarsko slavlje! Opojni mirisi i dim širili su se uokolo, nije nedostajalo ni kuhanog vina (zima je!), i tako do poslijepodnevnih sati. Moralo se, eto, stići i na rukometnu utakmicu koja, znamo, nije završila prema željama…
