I planine imaju svoj (svjetski) dan! Opća skupština UN proglasila je na zasjedanju 2003.godine 11. prosinca Međunarodnim danom planina. A godinu ranije, 2002., Skupština UN je proglasila Međunarodnom godinom planina.
Time je planinama, konačno, dano (priznato) mjesto koje u životu na zemlji imaju, te počelo značajno osvješćivanje ljudi o ulozi planina u održivom razvoju. Malo kasno!? Vidjet ćemo! Brojne prirodne katastrofe, poplave, požari, potresi uragani, (najnovija Kentucky, SAD) svjedoče da je u prirodnoj ravnoteži nešto ozbiljno poremećeno. Ne čudi stoga i pojava brojnih (zelenih i drugih) udruga, ali i političkih stranaka koje u svojim programima ultimativno zahtijevaju promjenu odnosa ljudi prema klimi, održivom razvoju, smanjenju udjela otrovnih tvari, te traže sveopću zaštitu prirodnih resursa.
A planine, da se zna, čine četvrtinu svjetskog krajolika, glavni su izvor pitke vode (!), te središta bioraznolikosti. U njima,konačno, živi i 15 posto svjetskog stanovništva!
HPS je u Hrvatskoj najveća udruga s najvažnijim zadatkom-zaštitom okoliša. Planinarska društva, kod nas i širom svijeta, svojim djelovanjem spadaju u „borce za zdravi život“, za zaštitu prirode na svim razinama! Obilježavajući Međunarodni dan planina 20-ak članova HPD Bilogore u nedjelju je (12.prosinca) prigodno prohodalo svoju uobičajenu domaću turu od šume Lug do planinarskog doma Kamenitovac. Nisu bili sami-u goste su im došli i planinari iz Ivanića i s njima prošli stazu te se prigodno podružili.
Bjelovarčani nemaju planinu (sve do 500 m je uzvisina ili brijeg) što ih ne sprječava da tu svoju Bilogoru ne štite, paze i maze, jer ta uzvisina dužine skoro 90 km (od Koprivnice do Suhopolja) i te kako utječe na život ovdašnjih ljudi.
Ni Hrvatska nema vrh preko 2000 m, no ljepota i nesvakidašnji krajolici privlače brojne posjetitelje, kako planinare tako i turiste. I moto ovogodišnjeg Dana planina to sugerira-održivi turizam u planinama! Hrvatske planine pripadaju mahom Dinarskom gorju, manjim dijelom to je nastavak Alpa, a gorje između Save i Drave je ostatak starog orijentalnog kopna. Spominjemo neke: Dinara 1831 m, Velebit, (Vaganski vrh) 1757 m, Biokovo (Sv.Jure) 1762 m, Lička Plješivica (Ozeblin 1567 m), Risnjak 1528 m, Bjelolasica 1534 m.. Sve one čuvarice su prirode, bioraznolikosti, konačno – (zdravog) života. A mi, mi i svi oni koji će doći iza nas imamo samo jedan zadatak – očuvati ih takvima kakve jesu…
