Zlevanka (zljevanka, zlevka…) je jednostavni pučki kolač, znalo se reći i sirotinjski, od kukuruznog brašna (s malo mlijeka, vrhnja, jaja, začina..), posebno popularan u sjevernoj Hrvatskoj (Podravini, Međimurju, Zagorju). Može se raditi i od pšeničnog brašna, može se dodavati pekmez, mak,orasi…
Sveta Ana je malo, pitoreskno, uređeno selo od 40-ak kuća i stotinjak žitelja, smješteno baš u udolini, da ne kažem klancu(!) između dva uzvišenja Bilogore, udaljeno 20-ak km od Bjelovara glavnom prometnicom prema Đurđevcu.
Zlevanku i Svetu Anu povezuju „Dani zlevanke“, okupljanje mještana i gostiju u središtu sela, pokraj stare vodenice koja i dalje melje (!) na potoku koji nastaje slijevanjem voda s Bilogore i koji nikad ne presuši! Tu se svake godine, druge subote, (a nekad i nedjelje) u srpnju, kada temperature obično prelaze 30—ticu, mještani i gosti sastaju, naravno uz neki domaći bend, i u hladovini šatre ili drveća uz potok kušaju jedinstvenu zlevanku iz krušne peći! Je, veli glavna gospođa od kuhinje, mi to radimo na poseban način, tu se još dodaju neke sitnice, na kraju vrhnje po kolaču pa se onda sve to zapeče u ovoj krušnoj peći! I jest bogami tako, jedinstvena zlevanka!
A prije deserta, kako je i red, domaći gulaš iz kotla majstora Martina, naravno besprijekoran! Što se slavi na „Danima zlevanke“? Zapravo ništa, veli Martin, mi smo se u selu sjetili da bi se mogli jednom tako okupiti i družiti! Koliko to košta? Ništa, uz mali prilog djeci koja pomažu oko podjele ovih delicija!
Uvjerila se u sve ovo i skupina bjelovarskih planinara iz HPD Bilogore koji su se tradicionalno i ove subote, 20.srpnja, s planinarskog doma Kamenitovac uputili prema Svetoj Ani. Šumskim stazama i putovima, obilježenima i neobilježenima, vodio ih je prekaljeni planinar Đuro Gustović koji ovih 15-ak km do Svete Ane „ima u malom prstu“! S malim odmorima trebalo je oko četiri sata. Povratak u Bjelovar autima, no bilo je i hrabrih koji su šumovitu Bilogoru još jednom, u povratku, prohodali! Ukupno skoro 30 km! Nije loše.
