U svijetu a i kod nas obilježen je, 11. prosinca, Međunarodni dan planina. Premda se u ne slažu u svemu (npr. oko zagađivanja okoliša, ispušnih plinova..) svjetske sile zajednički su utemeljile Dan planina još 2002. godine i na taj način bar probližile stavove da su planine, uz vode i šume, neizostavan čimbenik reguliranja onog što nas danas najviše muči (naravno osim ratova!) – klime, kvalitete zraka koji udišemo, očuvanja staništa brojnih životinjskih i biljnih vrsta.
Osim toga, u planinskim područjima živi i oko 15 posto svjetske populacije (nešto preko milijardu ljudi!), a baš oni ugroženi su kopanjem i prekapanjem po planinama u potrazi za rudama, iskrčivanjem šuma, prekomjernom gradnjom.. Takvim zahvatima narušava se prirodna ravnoteža i otud prijeti i najveća pogibelj.
Kad je o važnosti očuvanja planina riječ vrijedi spomenuti i ovo – planine osiguravaju (brojnim vodotocima, slijevanjem voda) najveću količinu slatke vode na ovom našem planetu. A nje je tek tri posto (!) u odnosu na ukupnu količinu svjetske vode, ostalo je morska voda, a i od tih tri posto tek je manji dio pitke vode! To pak znači da u svakom trenutku pitka voda može postati značajno oruđe, oružje, uzrok novim sukobima.
I u svijetu, a i u Hrvatskoj brojne su planine i planinska područja zaštićena. Pa evo, u našoj zemlji tu su kao najviši oblik zaštite Nacionalni park Risnjak, NP Paklenica, NP Sjeverni Velebit, dok u parkove prirode spadaju Biokovo, pa PP Učka, PP Velebit, PP Medvednica, PP Žumberak – Samoborsko gorje.
