Hrvatsko planinarsko društvo “Bilogora” Bjelovar

Mon, June 30, 2014 - 10:45:11

Zanimljiva kombinacija penjanja po klinovima i sajlama (tal. ferrata ili njem. klettersteig; u daljnjem tekstu ferrata) u subotu, a u nedjelju uspon u zimskim uvjetima na 2995m visoki Hoher Dachstein, drugi najviši vrh Sjevernih krških Alpa koji se nalazi se na granici dvije austrijske savezne države, Gornja Austrija i Štajerska, u kojima je on i najviši vrh.

Ovaj put iz Bjelovara je krenula četveročlana ekipa (Siniša Atlija, Katarina Belančić, Saša Jurić i Tomislav Pavić) u (vrlo) ranim jutarnjim satima. U Koprivnici smo se sastali s još šestoricom visokogoraca te zajedno krenuli put Graza gdje smo pokupili Mladena, našeg vodiča. Nakon sat i pol vožnje stigli smo do mjesta Eisenerz gdje smo se malo osvježili, ostavili aute te krenuli pješice kroz šumu do početka ferrate. Tu smo stavili kacigu na glavu, obukli penjački pojas te Y set za ferratu i počeli s penjanjem. Nakon otprilike 3 sata penjanja izišli smo iz ferrate i prehodali desetak minuta do samog vrha Pfaffenstein 1865m. Sišli smo "običnom“ planinarskom stazom koja je dosta strma te produžili do auta.





Nakon kraćeg odmora i razmjene dojmova sretni što smo uspješno svladali prvi izazov (upravo ispenjana ferrata je težine C/D od maksimalnih E) krećemo autima za Schladming gdje dolazimo nakon dva i pol sata vožnje do parkirališta žičare za Dachstein Aute smo ostavili na parkiralištu te smo se pješke uputili do planinarske kuće gdje smo i prespavali.



U nedjelju smo se vratili natrag do auta gdje smo ostavili sve nepotrebno, a uzeli neophodnu planinarsku opremu za predstojeći uspon (zimske rukavice, kapu, naočale, dereze, cepin, pojas, kacigu, krplje, dereze, štapove, karabinere, zamke, ..). Obukli smo toplu odjeću i krenuli u žičaru koja nas diže sa 1700m na 2700m gdje izlazimo na snijeg i ledenjak. Dalje smo hodali sa krpljama i derezama po snijegu i preko ledenjaka do pod vrh Dachsteina. Pod vrhom Dachsteina ostavili smo pl.štapove i krplje i počeli s penjanjem ferrate koji vodi na sam vrh. Ferrata nije jako dugačka i u načelu ni jako zahtjevna (težinska oznaka B) no zbog zimskih uvjeta (cijelo vrijeme imali smo dereze na nogama, a pojedini dijelovi su bili potpuno pod snijegom tako da se nije moglo do sajle za osiguranje) i prilične gužve bilo je dosta izazovno. No kao i uvijek na vrhu je sve zaboravljeno te smo se prepustili uživanju na suncu i prekrasnim vidicima prije povratka istim putem.






Tekst i fotografije : Tomislav Pavić