Sat, January 22, 2022 - 4:43:05
Ideja planinarenja s djecom na prvu može zvučati vrlo raznoliko. Nekima se možda čini kao nemoguća misija, a neki si je zamišljaju kao idiličnu šetnju po cvjetnim livadama uz pjesmu i smijeh. Istina je, čini mi se, uvijek negdje između 
Barem je takvo moje iskustvo. Iskustvo kao mame, planinarke i osobe koja voli provesti (obiteljski) dan u prirodi. Ponekad je zahtjevno i naporno, a ponekad doista je šetnja uz pjesmu, smijeh i pregršt bombona po džepovima s kojima dijete motiviram da uspije doći natrag do auta/autobusa. Ali, kakav god bio svaki pojedinačni put, mogu reći da baš nikada nismo požalili što smo se odlučili protiv televizije i povlačenja po dnevnom boravku.
Kako bi na izletu ipak prevladale ove situacije donekle idiličnog izleta, potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari.
Razgovor s djecom
Mislim da je važno pripremiti dijete i razgovarati o izletima, prirodi, planinarenju, planirati zajedničke rute, uglavnom motivirati ih na način koji im je zanimljiv. Teško da će dijete samo poželjeti ići jednu nedjelju negdje u šumu, brdo ili goru, hodati 3 sata uzbrdo i nizbrdo, ako im do tog trenutka niste uspjeli pokazati koliko i sami volite prirodu, hodanje, biljke i životinje koje možete sresti, oblake koje možete gledati, vjetar i sunce koje možete osjetiti. Treba ih motivirati da u planinarenju pronađu nešto za sebe, a da to nije samo naša želja da ih odvučemo na svježi zrak.
Nekoj djeci to znači uključiti ih u traženje prikladne rute na koju možete ići, pregledavanje interneta, google karata, planinarskih staza, ili npr. odabiranje nekog od izleta planinarske sekcije HPD Bilogora “Ježići”. Možete proučiti koje biljne ili životinjske vrste se mogu sresti na planiranoj ruti. Koliko kilometara, koraka, sati će izlet trajati, pa na nekoj od aplikacija na mobitelu bilježiti učinak. Mogu se zajednički proučavati vrste oblaka i naučiti njihovi nazivi.
Jedan od motiva svakako može biti i sakupljanje žigova na vrhovima gora, brda i planina u Dnevniku planinarske obilaznice (Hrvatska planinarska obilaznica je knjižica koju izdaje Hrvatski planinarski savez u kojoj su predviđena mjesta za otisak žigova koji se nalaze na većini vrhova i zanimljivih planinarskih odredišta lijepe naše. Za sva pitanja i izdavanje dnevnika slobodno se obratite http://www.hpdbilogora.hr/).
Kako se popularno kaže, nebo je granica, i zapravo sve ovisi samo o tome koji su interesi vaši i vašeg djeteta, i u čemu ćete pronaći zajedničko veselje.
Priprema za izlet
Iskustvo prireme za izlet s mojim djetetom uglavnom započinje objašnjavanjem kakav i koliko dug će izlet biti, uključivanjem u odabir što ćemo nositi sa sobom za jelo i piće, i eventualnu zanimaciju koju ćemo ponijeti u auto ili autobus. Motivaciju obično dignemo nekim uvodnim razgovorom što može očekivati od izleta, istaknemo ono što mislimo da bi joj moglo biti zanimljivo, ali uvijek dodatno naglasimo koliko će biti hodanja, koliko teško očekujemo da će biti, i pitamo je da li zaista želi ići na taj izlet. Dogovaramo se i oko toga da li sama želi nositi ruksak sa svojim stvarima, hranom i pićem, ili želi da joj mi (suprug ili ja) nosimo stvari.
Ne znam da li postoji ispravna pedagoška odluka pošto nisam pedagoški djelatnik , ali mislim da svaki roditelj u ovoj situaciji odlučuje za sebe da li želi da dijete preuzme odgovornost za svoje stvari i samo ih nosi, ili će mu ponuditi pomoć. Čini mi se da to zavisi od svjetonazora roditelja i starosti djeteta, ali bilo bi mudro kada bi se dogovorili dan prije o tom detalju.
Pakiranje ruksaka, slaganje sendviča, odabir slatkiša važne su komponente. Odabir slatkiša je možda čak i najvažnija stvar, pogotovo kad brda postanu jako strma za uspon, a dječje nožice već uuuumorne i teške. U takvim situacijama slatko može poslužiti bolje nego bilo koji motivacijski govor ili utješne riječi da “nema još puno hodanja”.
Možete sa svojom djecom započeti tradiciju zajedničkog odlaska u trgovinu, birati salame i peciva za sendviče, bombone i kekse, odlučiti da li ćete odabrati koji sok ili nositi samo vodu, i slično. Čini mi se da se dijete osjeća uključeno i važno ako ima prilike samo odabrati što želi za sebe ponijeti, a mi mu pomognemo u određivanju količine i usmjeravamo ako odabere neku glupost.
Odraslom čovjeku otprilike je potrebno 2L vode dnevno, za toplog (ljetnog) dana i prilikom fizičke aktivnosti to se povećava na 3, 4 ili više litara, zavisno o težini planinarske staze, godišnjem dobu, a onda o tome ovisi i koliko ćemo vode ponijeti sa sobom, kao i da li možemo računati na to da na stazi postoji prirodni izvor vode, ili planinarski dom u kojem možete kupiti vodu ili napuniti svoje posude. Ako se radi o cjelodnevnom izletu, rekla bih da je za dijete potrebno ponijeti minimalno 1.5-2L tekućine, i svakako računati da će barem jedan od roditelja imati dovoljno za podijeliti ako će biti potrebno još.
Također, dobro je znati da iako djeca vole gazirana pića, trebalo bi ih koliko je god moguće izbjegavati davati, uključujući u to i dijetna, zaslađena i kofeinska pića, jer pojačavaju proces dehidracije, tako da je voda prilikom fizičke aktivnost najbolji izbor.
Naravno da sve navedeno ovisi o starosti djeteta, godišnjem dobu u kojem se ide na izlet i dužini staze. Ali, svakako trebate obratiti posebnu pažnju na količinu tekućine koju ćete ponijeti, jer je to jedna od važnijih stvari koju morate isplanirati.
Na kraju (skoro sam zaboravila spomenuti) ne bi bilo loše provjeriti i vremensku prognozu, kako bismo mogli spakirati kabanicu, kišobran i rezervnu odjeću ako je predviđeno oblačno s mogućom kišom.
Oprema
Također, treba obratiti pažnju i na opremu u kojoj će dijete hodati (planinariti).
Postoji za kupiti sva moguća planinarska oprema, od planinarskih hlača, majica, jakna, čarapa, do planinarskih štapova i dr., ali mislim da ništa od toga nije neophodno na samim počecima, niti postoji neko “planinarsko pravilo” kako treba biti obučen na izletima.
Ono što jest važno je da se dijete osjeća ugodno, da mu nije pretoplo ili prehladno. Ako je godišnje doba zima, kasna jesen ili rano proljeće to znači slojevitu odjeću jer je često jutrima dosta hladno, a kasnije se temperature dižu, pa je najjednostavnije nešto skinuti ako postane prevruće, ili isto tako obući ako stanemo pa se počnemo hladiti. Za početak dijete može hodati u trapericama ili trenirci, pamučnoj majci koju koristi za neki drugi sport ili tjelesni u školi, neku sportsku jaknu u kojoj se igra ili koristi u slobodno vrijeme.
Mislim da su u cijeloj priči najbitnije cipele (obuća). Planinarenje je dugotrajnije hodanje i ako cipela/tenisica nije udobna stvorit će se žulj, i jedno ugodno i potencijalno lijepo iskustvo će se pretvoriti u bolno i neugodno. Ako nemate adekvatnu planinarsku cipelu (gojzericu) tenisica u kojoj će dijete hodati bi svakako trebala biti barem čvrsta (kožna) jer planinarenje često pretpostavlja raznolike terene, od mekanih i vlažnih šumskih staza do kamenitih i skliskih stjenovitih terena gdje je važno da tenisica dobro drži nogu i da se ne skliže jako. Najbolje bi bilo kada bi tenisica (gojzerica) bila visoka, da čvrsto drži zglob, baš zbog tih neravnih terena gdje se mogu dogoditi nezgode kao izvrnuto stopalo ili slično.
Pretpostavka je da u početku ionako nećete birati zahtjevne i teže staze, pa ćete tijekom vremena steći iskustvo, a onda i sami prepoznati kakva obuća i koja oprema je dovoljno dobra za vaše dijete.
Jedna od spomenutih stvari su i planinarski štapovi koji su kod odraslih planinara skoro neizostavni dio opreme. Za djecu ih ne bi kupovala, barem ne u početku. Kada smo mi počinjali hodati sa svojom kćeri skupljali smo joj štapove od grana drveća koje smo nalazili uz stazu koji su joj bili i usputna zabava i pomoć za hodanje. Iako smo joj kasnije kupili i prave planinarske štapove, moram reći kako njih skoro ne koristi, a kada i hoda s njima, uglavnom pada preko njih. Nakon maksimalno pola sata ih ja ili suprug spremamo na svoj ruksak a njoj nađemo štap/granu s kojom se dalje zabavlja.
Što ponijeti sa sobom na izlet?
Sve stvari koje je važno ponijeti kroz tekst sam već spomenula, ali ovdje ću pokušati sve nabrojati na jednom mjestu, da ne ostane izgubljeno u silnim slovima iznad.
Dakle, na jednodnevni izlet za dijete je važno ponijeti:
- vodu / tekućinu,
- hranu - sendviče, suhomesnate proizvode, limenke sa salatom/ribama - što već tko voli,
- nešto slatko (za energiju i raspoloženje),
- rezervnu majicu, čarape, eventualno hlače, zamotane u najlonsku vrećicu (za slučaj kiše),
- kabanicu ili kišobran,
- kapu za zaštitu od sunca ako je ljetno godišnje doba, ili neku toplu ako je zima,
- kremu za sunčanje ako je ljeto.
Što se same hrane tiče, pročitala sam negdje da tokom većih fizičkih napora nije preporučljivo jesti niti puno niti pretešku hranu, i da je pametnije obilnije i kvalitetnije pojesti dan prije izleta. Iz svog iskustva mogu reći da to je tako (barem kod mene), ali dječji metabolizam je brži i drugačiji od odraslih, djeca brzo potroše energiju i trebaju je brzo i nadomjestiti. Zato, razmislite o tome koliko vaše dijete obično jede i koliko mu je potrebno pa sukladno tome i pripremite zajedno s njim što ćete nositi.
Na kraju mogu još samo reći da svaki dan proveden u prirodi znači jako puno za psihičko i fizičko zdravlje svih nas, mislim da to već i vrapci na grani znaju. Ako ne vjerujete, proguglajte (ili pitajte vrapce).
Ako će planinariti, naša mladunčad će sigurno razvijati samopuzdanje, sklapati nova prijateljstva, pobjeđivati strahove, pomicati svoje granice, učiti nove stvari o sebi i zemlji u kojoj žive, naučiti poštovati i čuvati prirodu, i još puno lijepih stvari, a na svakom planinarenju će napuniti glavu hrpom kisika koji će im pomoći da imaju pozitivnije i zdravije misli.
Krenite i odlučite se što prije, nemate što izgubiti, priroda i planinarska sekcija “JEŽIĆI” vas čekaju da nam se pridružite.
Vidimo se!
Tekst i fotografije: Ana Hudoletnjak
