Sat, April 11, 2020 - 1:38:28
Današnjom pričom o Bjelovaru u koji ste kao planinari, gosti ili turisti, ciljano ili slučajno došli, želimo vas upoznati s mogućim turističkim odrednicama i zanimljivijim mjestima u gradu o kojima ponešto trebate znati.
Prema posljednjem popisu stanovništva (2011.) na gradskoj površini od oko 192 km2 živi 40.274 stanovnika.(Zanimljivo: prema popisu iz 2001. Bjelovar je imao nešto manje od 30.000 žitelja! Teško je povjerovati da je u eri posvemašnog smanjenja populacije i odlazaka iz države, u Bjelovaru toliki broj novorođenih i pridošlih u 10 godina (!), već se vjerojatno radi o administrativnom uključivanju okolnih naselja u sastav grada, pa otud i takva površina grada). Dužnost gradonačelnika obnaša Dario Hrebak, sedmi čelni čovjek grada, nakon Stanka Pavlića, Josipa Kurtaka, Borisa Kudumije, Josipa Hegeda, Đurđe Adlešić i Antuna Korušeca. Ambiciozna gradska uprava želi još ljepši pa i bogatiji grad, posebno se inzistira na transparentnosti svega što se radi, što bi trebao osigurati i usvojeni gradski proračun za 2020. od 306 milijuna kuna, kao nikad dosad!
Nakon ukidanja Vojne krajine 1871., i nakon što je „odradio“ svoju vojnu funkciju, zbog koje je i osnovan, slobodnim kraljevskim gradom Bjelovar je proglašen odlukom bana Ivana Mažuranića 1874.godine. Tada počinje izgradnja grada, ponajprije svega onoga što nije bilo isključivo povezano s vojskom.
Bjelovar nema veliki glavni trg kao ostali gradovi, tu funkciju preuzima središnji park na Trgu E. Kvaternika podignut po odredbi carice Marije Terezije, oko kojega se onda grad širio. On je stoga i stjecište brojnih kulturnih, zabavnih i svečarskih događanja tijekom godine. A u središtu parka je veliki od bijelog bračkog mramora izgrađeni glazbeni paviljon (potpuno renoviran i uređen prije nekoliko godina), najveći takve vrste u Europi! Stoga gotovo sve turističke ture obilaze ponajprije ovaj paviljon oko kojega su razmješteni kipovi sv. Jelene Križarice, sv. Ivana Nepomuka, sv. Tereze Avilske i sv. Jurja. Paviljon je izgrađen krajem 1943. po projektu bjelovarskog arhitekta Zdenka Strižića. U prvom redu ulica oko parka pažnju plijeni duga uščuvana zgrada nekadašnje Vojne komande (18. st.) s upečatljivim kolonadama, danas sjedište gradske uprave. S južne strane parka je Knjižnica i čitaonica Petar Preradović. Samo stotinjak metara sjeverno od parka je gradski Dom kulture, zapravo fantastična zgrada nekadašnje sinagoge izgrađene 1913., jedna od rijetkih nedirnutih građevina secesije koja je preživjela sve ratove, trenutno u fazi obnove (arhitekti Honisberg i Deutsch).
Jedna od najljepših zgrada je i ona bjelovarske Gimnazije (1876.), smještena na početku glavne ulice P. Preradovića. A tom glavnom šetnicom grada, bjelovarskim korzom, dominira crkveni kompleks s crkvom sv. Tereze Avilske (1775.), uz koji je i secesijska zgrada Gradskog muzeja, dok je na drugom kraju parka još jedno crkveno zdanje, pravoslavna crkva, jednobrodna klasicistička građevina.
Svakako vrijedi vidjeti i originalno zdanje Hrvatskog sokola iz 1912. po projektu Dionisa Sunka (Bjelovarčani ovu zgradu zovu i Sokolana, u njoj su tisuće učenika napravile svoje prve sportske korake, a čine to i danas). U tom sklopu je, zanimat će ljubitelje sporta, i obnovljeno, umjetnom travom pokriveno Staro rukometno igralište (nekad igralište ORK Partizana), kao podsjetnik na slavne rukometne dane bjelovarskog kluba i naslov rukometnih prvaka Europe 1972.godine!
