Sat, September 12, 2020 - 9:05:11
Davna je 1972., zimsko prohladno nedjeljno poslijepodne 20.veljače. Duga kolona automobila što trube bez prestanka protegla se od aerodroma Pleso, prolazi Zagrebom, skreće uz Maksimirski stadion prema Bjelovaru...Dinamo igra protiv Vardara, gledatelji u tom trenutku ustaju i velikim pljeskom pozdravljaju kolonu na čijem su čelu rukometaši ORK Partizana, rukometni prvaci Europe! A kolona, nikad dotad viđena kreće dalje kroz ostala mjesta prema gradu, prema Bjelovaru, u kojem sve kuha...
U šestom nastavku bjelovarskih priča namijenjenih onima koji su se prvi put našli u našem gradu prisjećamo se, eto, najslavnijih trenutaka i najvećeg uspjeha bjelovarskog sporta - osvajanja naslova klupskog prvaka Europe u rukometu. Dana kada je mali i nepoznati Bjelovar bar nakratko postao prijestolnicom Europe. Jer dan ranije, u subotu 19.2., u prepunoj Westfalenhalle u Dortmundu (njemački precizno: 13.142 gledatelja, nikad toliko na rukometu!) rukometaši ORK Partizana kao prvaci Jugoslavije dogurali su do europskog finala i tamo na opće zaprepaštenje potukli do nogu domaći Gummersbach s 19:14. Evo i imena zauvijek upisanih u povijest sporta: Bradić (pok.), Nimš, Pribanić 5, Prodanić, Vidović (pok.) 3, Jakšeković 2, Ž. Jandroković (pok.) 2, Horvat 4, Đuranec (pok.), Pećina, V. Smiljanić (pok.) 3, Hasan.
A u Bjelovaru neviđen doček. Svi su sve znali jer su slušali radio, a slučaj je htio da je utakmicu prenosio, to je bilo i njegovo prvo javljanje, kasnije poznati sportski komentator Božo Sušec! Lokalni Bjelovarski list od 14. veljače pisao je:“Slavlje u čast Partizana traje već šesti dan! Počelo je u ogromnoj Westfalenhalle i istovremeno u svim bjelovarskim domovima.. Nekoliko minuta nakon završetka prenijelo se u dortmundske pivnice i barove, isto tako u bjelovarske gostionice. Neviđen doček na aerodromu u Zagrebu, u usputnim mjestima veselje je prelazio uobičajene izljeve radosti i oduševljenja. Čitav Bjelovar se u nedjeljno predvečerje sjatio na Trg jedinstva da pozdravi svoje zlatne momke..“
Danas na taj nezamislivi uspjeh podsjeća rukometno igralište. Ako ste prvi put u gradu obiđite ga, na ulazu je natpis „Staro rukometno igralište“ (naravno riječ je o igralištu ORK Partizana, šteta što je ime mijenjano), na kojem se nekada, na crvenom lešu, dok još nije bilo dvorane, brusilo ovo zlato. Igralište je sada uređeno, manje-više prazno, tek podsjeća na neka druga, davna vremena.
