Odavno se Bilogorom nije hodalo po snijegu i tako hladnom vremenu kao prošle nedjelje, 17. siječnja, kada se skupina planinara uputila stazom od planinarskog doma preko Orovačkih vinograda do Pohajdinog bunara. Snježna idila uz malu šumsku kućicu i jezero nastavila se uz vatru i kobasice, odreske i što je tko ponio.. I kuhano vino!
Kako god lijepo bilo, to je samo nastavak prošlogodišnje priče – boravka na Bilogori. A kako bi i bilo drugačije, kad se nevolje i problemi (pandemija) nastavljaju, mjere ponašanja pooštravaju (ili bar drže ne istoj razini). A onda još i-potresi. Godina za pamćenje u svim sferama života, 2020., produžila se u još neizvjesniju i težu. Ništa više nije kao prije, „novo normalno“ obilježava suživot, ljudi, svatko u svom okruženju, pokušavaju ostati normalni po starom!
I planinari dakako, poštujući sve zdravstvene i ine propise, pokušavaju živjeti u tom novom ozračju. Obzirom na to da veća i dalja putovanja i druženja nisu u ovom času preporučljiva, a da se, s druge stane, mora živjeti ili bar oponašati ono nekadašnje, hodanja se svode na najbližu okolinu, tek da se ne zaboravi! Naravno u manjim grupama, hoda se kao i uvijek, odvojeno. Pa su tako prve tri nedjelje, 3.,10. i 17. siječnja, Bjelovarčani hodali Bilogorom (dva puta od šume Lug do planinarskog doma, te već spomenutog Pohajdinog bunara).
Istodobno, ovo je vrijeme iskorišteno da se obave nužni administrativni poslovi (članarina, obnova iskaznica, učlanjenje novih planinara). Eto, u HPD Bilogoru učlanili se i neki zagrebački planinari! Naravno, dobrodošli! Čeka se i ovogodišnji plan aktivnosti koji, naravno, i dalje ovisi o koroni. Naravno čekaju se i neka bolja vremena!
