Prvi vikend početka 9. mjeseca, od 04.-06.09.2026. bjelovarski planinari HPD Bilogora proveli su na Mosoru. Vodiču Siniši Šariću i nekolicini planinara iz grupe, bio je to povratak nakon godine dana na isto mjesto, neki su bili na Mosoru s nekim drugim vodičima i na nekim drugim izletima u godinama prije, a neki su se na Mosor odlučili popeti prvi put.
Krenuli su iz Bjelovara 04.09. (petak) u 8 sati, prema planu da se taj dan dovezu do Gornjeg Sitnog, odakle su trebali doći do planinarskog doma Umberto Girometta. U ranim popodnevnim satima bili su na polazišnoj točki, parkiralištu pokraj lokalnog groblja i crkvice Sv. Klementa, te su se oko 16 sati zaputili na svoj pohod. Staza je u početku vodila između kuća kroz selo, dok vrlo brzo nije počeo uspon po kamenu i između stijena, s kojeg su imali lijepe poglede na okolicu. Vrijeme je bilo skoro savršeno, sunčano i vedro, kao i prognoza za cijeli vikend. Nakon nešto malo manje od dva sata, svi su došli do doma, rasporedili se po krevetima i proveli večer u razgovoru i pripremama za planinarenje drugog dana.
U subotu su se podijelili u dvije grupe, jedna koju je vodio Siniša Šarić i koja je planinarila do vrha Ljubljan (1262 m), te druga koja je s Viktorom Pajićem imala plan obići Velika Kabal (1939m) kao najviši vrh Mosora, Vickov stup (malo planinarsko sklonište na jednom od vrhova), te su na kraju također trebali doći do Ljubljana. I jedna i druga grupa su sa svim članovima uspjeli ostvariti plan i ishodati isplanirane staze. Iako je sunce bilo prilično jako i bilo bi ugodnije za hodanje da je temperatura bila nešto manja, planinari su uživali u svemu što Mosor nosi sa sobom, malo avanture hodanja po kamenim stazama i stijenama, mirisima suhog bilja koji su se mogli osjetiti u zraku, pogledima na Spliti i Kaštela s Kozjakom iznad njih, more i otoke. Nakon povratka do doma, svi su se opustili uz druženje i prepričavanje doživljenog.
Za treći dan, plan je bio posjetiti špilju Vranjaču, koja je smještena u podnožju srednjeg dijela Mosora. Špilja je ukupne dužine 360 m, na najvećoj dubini od oko 65 m, i sam je posjet bilo ugodno iznenađenje za sve koji su se odlučili posjetiti je, jer vodič je unuk čovjeka koji je špilju otkrio kao dječak, još davne 1903. godine, i proveo je planinare kroz špilju pričajući informacije s ljubavlju i osobnim interesom, što je dalo neku drugačiju dimenziju osim samog turističkog posjeta. Povratak u Bjelovar je bio u ranim večernjim satima, i nakon 3 dana planinarskih avantura, prepuni dojmova i dobre planinarske energije, svi su otišli svojim kućama, pomalo planirajući neku novu avanturu.
