Dvadeset planinara HPD “Bilogora” posjetilo je početkom kolovoza 2014. po drugi put ove godine bosanskohercegovačke planine .Prvi dan planinarilo se po Kamešnici , a drugi po Šator planini.
Kamešnica je granična planina, na kojoj nije bilo ratnih dijelovanja, koja se dijelom nalazi u Bosni, a dijelom u Hrvatskoj. Bosanska strana Kamešnice je strma i teško prohodna pretežno obrasla šumom bukve i jele. Cilj našeg planinarenja prvog dana bio je njen najviši vrh Konj, visok 1856 metara. Nakon noćnog putovanja stigli smo u Livno gdje nam se pridružilo dvoje dragih nam prijatelja koji su prvi dan planinarili s nama . Uspon na vrh Konj je zahtjevan jer iz mjesta Podgradina treba savladati 1100 metara visinske razlike.
Zbog napornog uspona i vremena koje se kvarilo dio planinara ostao je na 1400 metara u planinarskoj kući “Pešino vrilo” do koje smo stigli nakon dva i po sata. Najspremnijim 11-toro hodalo je još sat i po do najvišig vrha Kamešnice koja ih ovaj put nije počastio ljepotom pogleda.
Na grebenu nešto malo prije samog vrha navukla se magla, a počela je i topla, sitna kiša koja nas je pratila i nazad do silaska na planinarsku kuću. U nedjelju drugog dana našeg boravka imali smo vise sreće s vremenom, a i uspon na vrh Veliki Šator (1872 m) pripada u kategoriju lakših uspona.
Planina Šator nalazi se na sjevernom rubu Livanjskog polja i spade među najljepše planine zapadne Bosne. Već iz daljine posebno pažnju privlače vrhovi Malog i Velikog Šatora izrazito stožastog oblika. Na 1488 metara ukazalo nam se blistavo Šatorsko jezero u svom zelenom plavetnilu. Jezero je zelene boje zbog trava i biljaka koje rastu na njegovom dnu. Sa tog planinskog ogledala dugačkog 250 metara, a širokog 120 metara započeo je naš uspon.
Staza od jezera nastavlja usponom u okruženju bora krivulja te izlazi na prijevoj nakon kojeg se na sjevernoj padini otvara polje lijekovitog i zaštićenog srčanika (lincure) i posebno nam dragog i strogo zaštićenog runolista.
Kao pravi ljubitelji i zaštitnici prirode dopustili smo si samo fotografiranje biljaka te se prepustili uživanju u skladu prirode.
Nakon malo vise od sat vremena lagane šetnje stazom po travnatoj padini okruženoj stigli smo na vrh.
Vrh je zaobljenu glavica s koje se sire prekrasni vidici, koje nam danas planina nije uskratila, na Dinaru, Troglav, Kamešnicu i Livanjsko polje. Kao i svaki puta do sada bosanskohercegovačke planine očarale su nas svojom lijepotom, snagom i profinjenosću. Možemo biti zahvalni Darku, našem vođi puta, kojem dugujemo zahvalnost za prekrasan odabir planina, i zaželjeti mu zdravlja i da nas još dugo vodi i pokazuje ljepote bosanskohercegovačkih planina.
Tekst i fotografije:
Željko Vinković
